Pozdrav svima, evo posjetio sam i "Zemlju izlazeceg sunca" pa da podijelim dojmove sa vama. Prvo malo informacija o dalekom istoku: Japan: Lokacija: Istocna azija, lanac otoka izmedju sjevernog Pacifika i Japanskog mora, istocno od Korejskog poluotoka. Zemljopisne koordinate: 36 00 N, 138 00 E Povrsina: Ukupno: 377 835 km2; Kopno: 374 744 km2; More: 3 091 km2 (Hrvatska: 56 542 km2; 56 414 km2; 128 km2) Klima: Varira od tropske na jugu do umjereno hladne na sjeveru Broj stanovnika: 126 974 628 (srpanj 2001.g.) Sluzbeni jezik: Japanski Puno ime: Japan Glavni grad: Tokyo (cca. 12 000 000 stanovnika) Evo i ilustracija za pribliznu orjentaciju: KARTA ako nekoga zanima malo vise podataka web adresa je : http://www.cia.gov/cia/publications/factbook/geos/ja.html. Let u Japan bio je iz dva dijela. Posto smo letjeli Lufthansom (moram komentirati da su stjuardese u Singapore airlinesu puno lijepse nego u Lufthansi, a i usluga je puno bolja) prvo smo morali avionom do Frankfurta, a zatim presjesti na drugi avion pa za Japan. Na tom proputovanju sam vidio da ni kod njemaca sve ne funkcionira besprijekorno, nakon 10 sati leta sletjeli smo u Japan bez nase prtljage. Problem je bio u tome sto je let iz Zurich-a kasnio, pa kad smo stigli u Frankfurt putnike koji su letjali za Japan su na brzinu prebacili u drugi avion no nisu se pobrinuli i za prtljagu. Tako da smo prtljagu dobili tek drugi dan ali i to je bolje nego da ju nismo uopce dobili. No sad malo o mjestu gdje sam radio. Elektrana je smjestena uz Tokijski zaljev u Chiba okrugu (barem mislim da je to pravi naziv), smjesteni smo bili u gradu kojem je takodjer ime Chiba prvo u jednom malom hotelicu gdje je kupaonica u sobi bila velicine WC-a u avionu (otprilike 1.5x 1.5m) a ni soba se nije mogla podiciti prostranoscu, no dva dana poslije smo premjesteni u drugi hotel koji je bio susta suprotnost od prvo spomenutog. Chiba je jedino mjesto u Japanu u kojem postoji viseca zeljeznica (to sam saznao sasvim slucajno a nisam cak ni 100% siguran da li je to tocno), pa kad mi se vec pruzila takva prilika morao sam ju iskoristiti pa sam se malo provozao. Malo je neobican osjecaj kad se krene sa stanice, koja je na nekih 15 metara visine, i onda vidis da ispod tebe nema niceg, no na kraju je vlak vlak samo sto je pogled malo bolji. No to su japanci, moraju izmisljati kojesta da bi nadomjestili nedostatak prostora (u podrucju Tokijskog zaljeva ima vise od 30 miliona stanovnika). O poslu vam necu pisati uvijek ista stvar ;-))) ili guras malu kameru u zatvorenu turbinu (radis tri do cetiri dana ukupno oko 50-tak radnih sati) ili pak rastave cijelu turbinu a onda udri po pregledavanju komponenti sedam dana u tjednu 12 do 17 sati dnevno. Stoga cu vam pisati o dva dana koja sam imao slobodna. Prvi dan sam proveo u Tokiju a drugi u Kijotou (neznam kako da napisem imena ali vazno je da se razumijemmo). No premalo je to vremena da bi se cak i povrsno upoznali ti gradovi, ali barem mogu reci da sam bio tamo. Sta da vam kazem o mojem dojmu o Japanu, Japankama i Japancima. Potpuno drugo podneblje, kultura a naravno i ljudi, no sve to simpaticno i lijepo je vidjeti druge zemlje i kulture. Malo ljudi sa kojima sam komunicirao cinili su mi se ljubazni, no vrijeme koje sam proveo tamo nije dovoljno za neku dublju analizu. Krajnji zakljucak, u Japanu mi se svidjelo i da me se pita ponovo bi isao tamo, cak mi se i hrana svidjela jer osobno volim jesti rizu (ona im je nesto poput nama kruh), a jesti sa stapicima ima i nekih svojih prednosti i kad jednom savladas tehniku nije problem ni "hvatati zrna rize po tanjuru" (samo za informaciju nacin pripreme rize u Japanu je potpuno drugaciji nego kod nas tako da je na kraju njihova riza kompaktna i ne rasipa se pa ju je jednostavno jesti stapicima). Bio sam cak i u Sushi baru ali nazalost nisam sa sobom ponesao kameru pa nemam to ovjekovjeceno digitalnim zapisom, pa cu pokusati opisati kako je to izgledalo: Jedan dan umjesto da rucamo u elektrani, odlucili smo otici i probati sushi. Islo nas je petero, tri europljana i dvije japanke jer se mi sami nebi uspjeli sporazumjeti posto mali broj ljudi prica engleski. Usli smo u bar, bio je skoro pun, i kuhar (ili kak se vec naziva osoba koja radi u sushi baru) je odma poceo nesto dobacivati na japanskom (nadam se da je bila dobrodoslica). U baru postoji veliki centralni pult oblika slova "U", a unutar njega je stol na kojem se priprema sushi. Riba je naravno svjeza, jer imaju svoj akvarij u kojem ju drze zivu. Kad majstor od noza obradi ribicu i sve lijepo aranzira na tanjur, onda taj tanjur postavljaju na konvejersku traku koja ide oko sanka i ljudi sa nje uzimaju ono sta hoce (ili im se cini najukusnije). Da bi se znalo koliko svatko mora platiti, sushi se stavlja na tanjure razlicitih boja, a svaka boja oznacava cijenu. Moze se dobiti i raznih juhica, ali nazalost po njih se treba ustati, jer se ne vozaju oko sanka. Na kraju dodje konobarica i prebroji sve tanjure i zdjelice, pomnozi, podjeli, doda, oduzme ili sta vec napravi i dobis cifru za platit. Mi smo uspjeli natrpati na nas stol hrpu tanjura i zdjelica tako da smo (barem po mojem racunu) platili manje nego sto smo pojeli, ali nema veze bolje za nas. Sto se tice okusa to treba probati jer ne mogu opisati. Posto nismo znali sta je sta prepustili smo odluku damama koje su nas pratile. One su birale a mi smo jeli, u nekim situacijama cinilo se bolje ne pitati sta jedemo ali okus je bio dobar. Mozda se nekome cini da jesti sirovu ribu i nije bas najukusnije ali mogao bi se prevariti, no o ukusima nije zahvalno raspravljati. Pa ipak za Japance kazu da se najzdravije hrane, valjda ima nesto istine u tome, ja sam za sad prezivio bez ikakvih vidljivih posljedica. No postoji tu izbor i ostalih restorana iz skoro svakog kraja zemaljske kugle pa cak i svud prisutni Mac Donalds. Eto za uvod toliko a sad malo slikica uz objasnjenja i pokoju recenicu komentara: Prvo naravno jedna jedina Viseca zeljeznica u Japanu u Chibi: Skoro sam zaboravio da sam bio i u Barbacue bar-u, ali sam ovaj put ponesao i kameru: Kao sto se vidi iz slika, u baru se sjedi na podu i bez cipela (Kad smo kod izuvanja zanimljivo je da se i u uredima na poslu izuvaju. Sad si zamislite situaciju na poslu gdje cesto moras ici van i unutra i svaki put se moras obuvat i izuvat. Nije bas prakticno, pogotovo ako imas visoke radne cipele, ali sta se moze. Naravno ni okruzenje u elektrani nije bas najcistije ali obicaj je obicaj i "kad si u Japanu ponasaj se kao Japanac"). Meso se dobije pripremljeno i onda ga sam peces. No kao sto sam rekao prvi od dva slobodna dana proveo sam u Tokiju. Impresivan grad i posto nisam imao puno vremena nisam bas uspio previse toga vidjeti. Kao prvo nisam ni znao kud tocno ici, pa sam si nabavio kartu i pitao par ljudi na poslu da predloze neko mjesto. Na kraju sam imao cetri prijedloga pa sam ih pokusao naci (na kraju sam vidio samo tri). A kao drugo dosta vremena sam proveo vozeci se podzemnom sa jednog mjesta na drugo, jer je to bio najjednostavniji i najbrzi nacin. Prvo sam odlucio ici vidjeti kraljevsku palacu. Oko palace se nalazi veliki park a sama palaca je okruzena kanalom napunjenim vodom. Okolica je savseno odrzavana, trava izgleda kao tepih, a drvece kao na slikama. zanimljiv je i kontrast koji se dobije kad se iz parka pogleda prema gradu gdje se vide neboderi. Oaza usred moderne djungle. Moja nesreca je bila u tome sto nisu dopustali posjete u palacu, vjerojatno postoje posebni dani kad je to moguce a ja jednostavno nisam imao dovoljno srece, no i ovako je bilo dovoljno dobro. Par slika za docaravanje dojma Park sa fontanama se nalazi na prilazu palaci Jedna od strazarskih kula na bedemima koji okruzuju podrucje palace Most je pretpostavljam jedan od ulaza u palacu, a gdje se tocno nalazi palaca nemam pojma. Dobro su je zamaskirali. Nakon palace preporuceno mi je otici vidjeti jedan od hramova na drugom kraju Tokija, i za dolazak tamo mi je bilo potrebno skoro sat vremena s podzemnom uz dva presjedanja (sreca je sto imaju plan podzemne sa imenima stanica na engleskom, a na ekranu u vagonu su imena stanica takodjer napisana na engleskom, jer inace bi bilo nemoguce naci svoje odrediste, pogotovo jer jako mali broj ljudi prica engleski). I kad sam dosao u pravi dio grada prvo sam jedno sat vremena bio izgubljen jer sam zalutao na njihov plac pa sam malo svrljao okolo. Plac ko plac, svega se tu moze naci, pa kad sam vec bio te srece da nabasam tu onda sam obavio i mali shoping. Sto se tice Japanaca i engleskog jezika iznenadjenje je bilo da je vise ljudi znalo engleski na placu nego na glavnom tokijskom zeljeznickom kolodvoru, ali kad malo razmislis o tome, pa ljudi na placu zaradjuju na turistima pa onda moraju moci i komunicirati sa njima. Puno je standova sa rucno izradjenim stvarima, a poseban dojam su na mene ostavili ukrasi od drveta. Ukosnice, cesljevi, nausnice, brosevi... sve napravljeno rukom i to sa nevjerojatnim detaljima, ali je zato i cijena paprena. Od drveta naravno najvise koriste tresnju. Jedan od "prolaza" sa standovima Nakon shoppinga napokon sam dosao i do hrama. Nemam sta puno za reci. Impresivno izgleda vidjeti te stare drvene gradjevine, i mnostvo ljudi oko njih. Puno ljudi dolazi i povlaci dim na sebe. Koja je svrha toga ne znam. Crtezi na plafonu unutar hrama Djavojcica je 12 godina stara. Naravno kakav bi to bio hram u Japanu bez i jednog tornja. Nakon obilaska hrama, u planu su mi bila jos dva mjesta (dvije kopije) Tokyo Tower je kopija Eiffel-ovog tornnja i Odaiba otok (umjetno napravljen zbog nedostatka prostora) na kojem se nalazi umanjeni Kip slobode, medjutim imao sam samo vremena da odem do Tokyo Tower-a. Ukupna visina tornja je 333m (to je 13m vise od Eiffel-ovog tornja), prva, glavna, galerija ja na visini od 150m a druga, specijalna za koju moras dodatno platiti, na 250m. Za lijepih dana sa druge platforme moguce je vidjeti i planinu Fuji, no kako sam ja dosao do tornja po mraku imao sam mogucnost uzivati u nocnoj panorami Tokija. Kad se popnes u drugu galeriju i pogledas okolo, onda tek shvatis koliko je grad velik, svud oko tebe i dokle god pogled seze vide se svjetla. Da li je to samo Tokijo ili i okolna naselja ne znam, ali ostavlja snazan dojam na promatraca. Nocna panorama Tokija. Ako netko od vas ne zna kako koristiti napredni japanski dalekozor, evo ilustrirane instrukcije (medjutim postoji jedan mali problem, za potpuno iskoristenje mogucnosti ovog naprednog "dalekogleda" moras dok gledas pjevati....... naravno na japanskom :-)))) Eto to je bilo sve od mog prvog slobodnog dana, put do hotela i spavanje, te ujutro u nova osvajanja nepoznatog teritorija. Za moj drugi dan planirao sam odlazak u Kyoto. Dva su razloga za to: prvi razlog je bila zelja da se provozam "Bullet train-om" ili po japanski Shinkanze-om (kolika je maksimalna brzina ne znam, ali za puotvanje od Tokija do Kijota (cca 600km) uz 5 stajanja potrebno je 3h i 10 min ,postoji i brza veza za 2h i 45min uz dva stajanja) a drugi je razlog to sto je Kyoto stara prijestolnica Japana i poznat je po svojim starim hramovima. Karta za Shinkanze je poprilicno skupa 24000 JPY (cca 300 CHF ili 1500 kn) za jeftiniju kartu. Unutrasnjost je jako slicna avionu, samo su prozori veci. Sva sjedala gledaju u smjeru voznje. Dok sjedis u vlaku ne osjetis koliko se brzo vozis, medjutim vrijeme putovanja dovoljno govori o brzini. Iz vlaka sam uspio uslikati i planinu Fuji: No nakon 3 sata brze voznje stigao sam i u Kyoto i prvo mi je trebalo tri sata da nesto pojedem i da se snadjem kuda i kako ici. No napokon sam uspio nabaviti kartu i raspitati se sta bi bilo dobro vidjeti. Tada je vec bilo oko 5 sati poslijepodne i nisam bas imao puno vremena za razgledavanje. Zato sam odlucio otici u stari dio grada na rubu Kijota gdje ima puno hramova svjetla. Imao sam cak i malo srece, jer mi je receno da je hramove lijepse gledati po noci kada su osvijetljeni. U dvoristu hramova je puno paznje posveceno odrzavanju vrtova u kojima ima puno brveca i raznog ostalog bilja, a u hram unutra se moze uci samo izuven. Vrtovi su naravno osvijetljeni i stvarno lijepo izgledaju kad padne mrak. Za prijevoz do podrucja hramova odlucio sam se na autobus. Prva cudna stvar je da se ulazi na straznja vrata a izlazi na prva (postoje samo dvoje vrata) i kartu placas na izlasku iz autobusa. I nakom pola sata voznje stigao sam na zeljeno mjesto. Jos se jedino bilo potrebno popeti do hramova posto su smjesteni na brdu. No uspio sam i tu zapreku savladati. Nakon sat-dva setnje (posto se vec smracilo) odlucio sam uci u jedan od hramova i kad sam vidio red ljudi koji su cekali ispred jednog pridruzio sam im se. Mislio sam si valjda oni znaju sta idu gledati. U Kijotu sam proveo mozda 5 sati ali i to je bilo dovoljno da na covjela ostavi dojam, pogotovo svi ti hramovi. Tko zna sta se sve jos moze vidjeti, jer na karti je dio u kojem sam ja bio izgledao vrlo mali i vjerujem da su i ostala mjesta jednako toliko zanimljiva, a mozda cak i vise. No nisam imao vremena za obilazak, ali ako mi se pruzi jos koja prilika svakako cu pokusati obici jos koje mjesto. I za kraj jos pokoja slikica: Neki od hramova koje sam vidio: Vrt u dvoristu restorana: Par slika iz hrama u koji sam usao: I na kraju opet sve zavrsava putovanjem nazad u Tokijo pa u Chibu na spavanje. Dva slobodna dana su iskoristena, sad nazad na posao. No bit ce jos prilika i slika sa nekog drugog mjesta u neko drugo vrijeme. Jos tri slike i to jr to za sad: Prvo zeljeznicki kolodvor u Kijotu: Zatim moje prijevozno sredstvo do Tokija, Shinkanze jos jedan put: I na kraju jedna slika kao dokaz da sam stvarno bio tamo. U pozadini se vidi Kyoto tower, ali nazalost nisam imao vremena popeti se gore: Pozdravi do drugog puta.

DRUGA REPORTAŽA